2. bombardiranje New Yorka – kompilacija, CD (1998. Slušaj najglasnije!)Nakon što je u suradnji s "Dancing Bearom", prije nekih tri mjeseca, u CD formatu reizdana legendarna kompilacija neovisnog hrvatskog rocka naslovljena "Bombardiranje New Yorka" (orginalna ploča tiskana je 1989. godine), pomalo iznenađujuće osvanuo je nedavno i njen nastavak, zapravo drugi dio "Bombardiranja New Yorka". No, bilo kako bilo, tek, pred nama je ogledni uzorak spomenute kompilacije, na kojoj Zdenko predstavlja 13 izvođača s 24 pjesme u ukupnom trajanju od čak 73 minute. Riječ je o svojevrsnom kronološkom "nastavku" projekta na kojem "New York" bombardiraju bendovi koji su svoje materijale snimili u razdoblju od 1990. do 1998. godine, uključujući i nekoliko imena koja su se već predstavil na LP izdanju otprije devet godina. Album otvaraju dvije raritetne, vjerojatno posljednje snimke pokojnog Satana Panonskog iz 1990. godine – "Che Guevara" i "Lajanje". Zapravo je riječ o dva otkvačena punk "recitativa" Ivice Čuljka, a činjenica da je ovaj drugi, "Lajanje", snimljen u Ludnici Popovača, vjerojatno će mnoge nagnati da Satana definitivno otpišu kao punkera i svrstaju kao izdvojeni, psihijatrijski slučaj "pomračenog uma". Nakon sedam minuta "muke po Satanu", stanje bitno popravljaju snimke pulskih Messerschmitta iz 1993. godine, obrada Young & Scottove "There's Gonna Be Some Rockin' Tonight" i Kusačićev standard "Susie Q", dva klasična primjera garažnog blues "prangijanja" i nekadašnji koncertni favoriti danas upokojenog pulskog benda. Sjajan su dokument i dvije pjesme u kojima sudjeluju Goran Bare, zajedno s nekoliko starih članova Majki, koji su se za snimanje pred rat, 1991. godine, prozvali Gnjevni crv. To su pjesme "Mladići iz Vinkovaca dolaze u Zagreb" te Baretov i Čalićev blues teške kategorije naslovljen "Ležim na stolu". The Spoons, hrvatski psihodelični '60's garažeri, predstavljeni su coverima "Bad Little Woman" i "Get Out Of My Life, Woman", od kojih je prvi snimljen u živo 1994. godine u Zagrebu, a drugi u vrijeme "Supervoxin" sessiona 1995. u Puli. Kaotične duše, također u dvije skladbe "Da li smiješ?", "Moji snovi su ponovo rođeni", vinkovačka su rock'n'roll priča, dok su sljedeći, Zdenkovi Loši dečki, u naslovima "Bilo kad, bilo de, bilo kak" i "Vožnja" (s prvijenca "Loši dečki u krevetu"), sirovi, prljavi, i bučni punk-rock u klasičnoj američkoj garažnoj maniri. Za Mlinski kamen kažu da su "sljedeća velika stvar" hrvatskog tradicionalnog rock'n'rolla. Ukratko, dečki su dijelom na tragu Majki, a njihov boogie-blues i rhythm & blues, u oglednim primjerima "Stvoreno za nju" i "Od danas do sutra", snimljenim prije tri godine u Zagrebu, samo potvrđuju da njihov lider, Danijel Brdar, posjeduje i te kako zapaljivu osobnu rockersku priču. Za Dik O'Braz, samoborski bend, nema se što mnogo reći, jer je u pitanju klasični, ali zato dobar i žestok, hardcore-punk, dok posebno mjesto kompilacije zauzimaju sisački Bambi Molesters, sa svoje dvije nove skladbe – "Blackballed" i "Invasion Of The Reverb Snatchers", sjajnog surferskog ugođaja i izvedbe dostojne ponajboljih USA garažnih surfera. Tu je i Zadruga, s dva stara hita iz 1993. godine – "Ljuta guja" i "Ogenj", kao podsjetnik na autentičnu kajkavsku "rokačinu" iz razdoblja kada su Krešo i njegovi Zabočani žarili i palili na "Fiju Briju" i drugim rockerskim feštama. Pred kraj, jedna pjesma Nepopravljivih ("Samo me pusti") i dvije N.P.K.H., grupe iz Hrvatskog zagorja ("Zemi me","Put do zvijezda"), iako stilski posve različite (boogie-blues nasuprot blues-punk kajkavštini), također skreću pozornost na neprijeporni talent njihovih izvođača i opet upozoravaju kako je doista šteta da Goran Dujmić i dečki iz Zagorja još nisu dokopali svojih CD prvijenaca. Isto dijelom vrijedi za riječke Avlijanere, koji s pjesmom "Gospodin Devil", u maniri Lazy Cowgirls i Cosmic Psychos, zaokružuju "2. bombardiranje New Yorka".Darko Jerković – Glas Slavonije, Osijek, 1.kolovoza 1998.

Thank you very much, excellent article. I have learned from this.