UBIKVITETNA ERITROFOBIA - Sigma! (2008, Slušaj najglasnije)U, jebemti, kakav neobičan elektronsko-eksperimentalni (skoro glitch) album!Album potpisuje Lovke Tabakara, dobar prijatelj kompanije iz Goribor koji je s njima kako mi je Zdenko rekao surađivao na ranim radovima. Lovke voli cugati, pa se skupa s đurđevačko/zagrebačkim Tehacom našao u otprilike sličnom kupusu u kojem je osnova minimalizam i repetativno ponavljanje vrlo finih, urednih i brižljivo odabranih sekvenci. Ubikvitetna Eritrofobia je prije svega elektronski projekt koji nema veze sa electro-pop, electro-body ili electro/industrial sintagmama, mada dionice djeluju kao da su 'izrezane' upravo iz tog globala. "Sigma!" je odličan eksperimentalan electro-dance album, pitak kao fino skoro negazirano Nikšićko, Laško ili Velebitsko pivo, a u cijelini ima mnogo veze sa zadnjim albumom Black Dice "Load Blown". Mekani elektronski plesni repetetativni (skoro čak pop) tonovi koji se u sistematskom periodu po autorovom nahođenju ponavljaju s čime Lovke gradira svoj jednostavni i ničime opterećeni glazbeni kostur. Kombinira vokale od njemačkog (uvodna skladba "435 727"), engleskog ("No money, just giht", "Dolphins"), srpskog (pretposljednja "Sceptic") i nekog izmišljenog jezika interpretiranog nakon izgleda podosta pive ("Pipe or dash") uz eksperimentalne vokalizacije poput The Art Of Noise ("Have-not have", "All hands on deek", zajebantska "Gay", "Refuse"). Glazba na albumu je originalna i prepliće mnoge reference minimalizma Velvet Underground, Kraftwerk (čuveno punjenje kompjutera iz "Home computer"), Throbbing Gristle, Suicide, D.A.F., Pop Group, psihodeličnih P.I.L., Einsturzende Neubauten, Nitzer Ebb, Front 242, Normal (tko se sjeća njihovog čuvenog alternatiovnog hita "Warm letherette" biti će mu sve jasno), Boyd Ricea, Cabaret Voltaire (iz electro-tech faze), Beograd, Sonic Youth (zbog sistema razbijanja kompozicija), Laibach, Marc Stewart & The Maffia, Aphex Twin, Mouse On Mars, A.R.E.Weapons, japanskog Cornelius, najnovije underground pojave Playtime In Omsk iz New Yorka, te sintagmi techna, Detroit-techna (osobito minimalističkog Jeff Millsa), trancea i ambijentalne glazbe... Najoriginalnija skladba je jedanaesta po redu "Sex" koja kao da je rađena po uzoru na People Like Us (odličan album "Perpetuum mobile"), odnosno Vicki Bennet engleske radio voditeljice s radija WFMU. Prvi i zadnji dio skladbe je plesni electro-body/pop koji je u sredini izmješan sa komičnim glasovnim zvukovima prilikom vođenja ljubavi, a završava sa zvukom sirene automobila što znači da se radnja odvija u kolima. Nekako najteža za slušanje običnom puku je slikovito nazvana "Dolphins" sa zvukovima koji su kao spojeni od skladbe "Pakao" novosadskih Piknik, remikseva Cabaret Voltaire (iz vremena albuma "The Covenant, The Sword And The Army Of The Lord") i Marc Stewartove eksperimentalne elektronike iz vremena njegove kultne Maffie. Zadnja stvar na albumu je otkačeni "Zapni", kombinacija finog electro-popa, industriala i eksperimentalne glazbe uz zvukove hrkanja. Jako lijepi album uz koji se bez ikakvih problema može zaspati. Naravno, ukoliko volite eksperimentalnu i plesnu elektroniku koja u slučaju Ubikvitetne Eritrofobije nije nalik na surogat poput Depeche Mode. Odličan elektronski eksperimentalni i k tome plesni album! Ovakav se na ovom području još nije našao. A nije mi poznato da li je netko na svijetu napravio nešto slično. Ovo je nešto sasvim novo i nadasve originalno. Lovke je bez sumnje slušao puno različite glazbe i u svakom žanru je pronašao nešto od čega može napraviti svoj originalan stil. Samo da su mu skladbe konceptualno angažirane, bila bi nova desetka na terapiji. Sjajan i originalan album! Bravo Lovke! I javi nam se na terapiju.Naslovi: 1.435 727, 2.Have-not have, 3.Miners song, 4.All hands on deek, 5.No money, just giht, 6.Pipe or dash, 7.Boring, 8.Gay, 9.Refuse, 10.Return of an axehead, 11.Sex, 12.Dolphins, 13.Roadkills dreams, 14.Scepitic, 15.ZapniOcijena (1-10): 9Web: www.myspace.com/ubikvitetnaeritrofobija